Europska prijestolnica kulture: atenska baština i moć identiteta

Europska prijestolnica kulture: atenska baština i moć identiteta

Danas, 20. lipnja 2025., pogledat ćemo povijest i evoluciju naslova Europske prijestolnice kulture, koji je prvi put uveden 1985. Inicijativa seže do bivše grčke ministrice kulture Meline Mercouri, koja je dala prijedlog za uspostavu prijestolnice kulture 13. lipnja 1985. Njihov je cilj bio naglasiti raznolikost, bogatstvo i zajedničku kulturnu baštinu Europe. Prvi grad koji je dobio ovu titulu bila je Atena koju je 21. lipnja 1985. godine proglasio grčki predsjednik Christos Sartzetakis. To je bilo popraćeno ljetnim festivalom u Ateni koji se slavio na 2500 godina starim zgradama na Akropoli. U godinama koje su uslijedile uslijedili su drugi gradovi poput Firence (1986.), Amsterdama (1987.), Zapadnog Berlina (1988.) i Pariza (1989.), postavljajući tako nove standarde u europskoj kulturi.

Prve godine prijestolnice kulture karakteriziraju izrazito kulturna događanja, dok se devedesetih godina prošlog stoljeća koncept mijenja. Gradovi poput Glasgowa (1990.) i Antwerpena (1993.) počeli su koristiti naziv za urbani razvoj, s ciljem revitalizacije četvrti, promicanja turizma i jačanja lokalnog identiteta. Te se promjene odražavaju i na današnji proces selekcije koji se smatra složenim i ocjenjuje ga neovisni stručni žiri.

Razvoj tijekom godina

Titulu je svake godine dodjeljivala Europska unija i u početku se zvala “Europski grad kulture”. Postojala je iznimka 2000. godine, kada je titulu moglo nositi devet gradova u isto vrijeme. Od tada su svake godine imenovana dva grada. Dodjela budućih titula za 2024. godinu predviđa gradove kao što su Bad Ischl (Austrija), Tartu (Estonija) i Bodø (Norveška). Bourges (Francuska), Budweis (Češka) i Skoplje (Sjeverna Makedonija) planirani su za 2028. Od 2020. gradovi iz zemalja kandidata za pristupanje EU-u ili država EFTA/EEA također se mogu prijaviti za titulu.

Postupak faze podnošenja zahtjeva oblikovan je raznim odlukama, poput Odluke br. 445/2014/EU od 16. travnja 2014. kojom se nastavlja djelovanje za 2020. do 2033. pod novim uvjetima. Gradovi kandidati imaju priliku prilagoditi svoje koncepte žiriju putem postupka nacionalnog odabira. Sastoji se od deset međunarodnih i dva nacionalna stručnjaka koji ocjenjuju prijave na temelju šest kriterija ocjenjivanja: dugoročna strategija, europska dimenzija, kulturni sadržaj, sposobnost provedbe, društvena integracija i administracija.

Kulturni i ekonomski utjecaji

Dodjela titule često dovodi do povećanja broja posjetitelja u pogođenim gradovima i promiče međunarodnu pozornost za lokalne kulturne znamenitosti. Ovaj razvoj posebno naglašavaju stručnjaci za prijestolnicu kulture, kao što je Mittag, koji ravnotežu između kulturne inovacije, ekonomske održivosti i uključenosti lokalnog stanovništva vidi kao ključnu. Novine Bietigheim dodatno izvještava da razmatranjem prijave za naslov gradovi traže značajne promjene kako bi napredovali kulturno i ekonomski.

Općenito, to pokazuje da naslov “Europska prijestolnica kulture” nije samo znak kulturnog priznanja, već nudi i konkretne poticaje za urbani razvoj i promicanje kulturne baštine u Europi. Ideja o odabiru prijestolnice kulture svake godine promiče živu kulturnu razmjenu i svijest o kulturnoj raznolikosti unutar Europske unije.