Bertolt Brecht: Eseljenstvo i njegove posljedice – pogled unatrag!

Bertolt Brecht: Eseljenstvo i njegove posljedice – pogled unatrag!

8. lipnja 2025. obilježava se godišnjica značajnog povijesnog događaja: 1935. godine Ministarstvo unutarnjih poslova Reicha objavilo je četvrti popis iseljenika. Među pogođenima je i poznati dramatičar Bertolt Brecht, koji je zajedno s još 40 osoba izgubio njemačko državljanstvo zbog kršenja “dužnosti odanosti Reichu i narodu”. Ta je odluka ostavila trajne posljedice za Brechta, koji će sljedećih godina također postati kontroverzna osoba u kazališnom svijetu. Točna pozadina ovog iseljavanja usko je povezana s političkom situacijom u Njemačkoj u to vrijeme, u kojoj su nacionalsocijalisti poduzeli represalije protiv umjetnika i intelektualaca. To također radi Wikipedia osvijetljen.

Ali Brechtova sudbina ne odražava samo osobne posljedice njegova iseljeništva. Postao je austrijski državljanin 1950., a taj je potez izazvao negodovanje javnosti kada se za to saznalo 1951. Bergtolt Brecht je u to vrijeme živio u Istočnom Berlinu i bio je percipiran kao pristaša komunističkog režima u DDR-u. Bečka su kazališta na te kontroverze odgovorila bojkotom njegovih djela. Od 1948. do 1963. njegove drame nisu bile izvedene ni u jednom afirmiranom kazalištu u Beču. Ključne osobe u bojkotu bile su publicisti Hans Weigel i Friedrich Torberg, kao i ravnatelj Burgtheatera Ernst Haeussermann.

Pauza u svijetu kazališta

Već 1920-ih i 1930-ih Brechtovo je djelo u Beču samo ograničeno prikazivano. Na primjer, “Dobri čovjek iz Sichuana” izveden je 1946., a “Majka Courage i njezina djeca” 1948., ali je broj izvedbi ostao ograničen. Nakon skandaloznog incidenta vezanog uz Brechtovo državljanstvo, velika su kazališta, posebice Burgtheater, odbila daljnja izvođenja njegovih drama. To je rezultiralo značajnom kulturnom izolacijom Brechta i učinilo pristup njegovom djelu izuzetno teškim. The Novine Bietigheim razmatra kulturni utjecaj tih razvoja i feudalnih struktura u kazališnoj industriji.

Bojkot Brechtovih djela nije bio samo lokalna stvar, već je imao i međunarodne dimenzije. Prve pukotine u tom bojkotu pojavile su se u sezoni 1962.-63.: Volkstheater je prikazao “Majku Courage i njezinu djecu”, premijeru koja je nazvana “probijanjem blokade” i izazvala različite reakcije medija. Bilo je i iznimaka kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih, poput nastupa u Operi u Grazu. Tek 1966. Brecht je proslavio svoj debi u Burgtheatru s "Galileovim životom", što je postupno poboljšalo situaciju za njegova djela.

Za razliku od Austrije, bojkot u Saveznoj Republici Njemačkoj nije bio toliko zapažen. Međutim, kontroverze oko Brechtova djela i njegove uloge u društvu ostale su tema intenzivnih rasprava sve do 1970-ih. Rasprava o njegovoj ostavštini i vrijednostima za koje se zalagao zauzima istaknuto mjesto u kazališnoj raspravi i tada i sada.

Ovi povijesni događaji i zbivanja podsjećaju nas na to koliko su umjetnost i politika isprepletene i kakve izazove umjetnici moraju svladati u represivnim vremenima.